-Udaljen od samog sebe-

Zašto se stas mostarskog mosta pogrbio,
Možda se i on zaljubio,
u dragu kamenog srca,
Što je most jednook je li mahana,
Što bi bilo kad bi imao dva oka,
Jer zaljubljeni na svijetu,
uvijek imaju jedno oko,
Ne bi mu suze iz očiju dan-noć tekle.,
Međutim,
rastanak - ako ga ima - snašao ga je.
Budući da mu je glava na nebu,
a noga na zemlji.
Nije čudo što mu je jedan kraj na istoku,
a drugi na zapadu !
Svaki mramor,
dao je zemljinoj površini sjaj.
Jednom njegovom oku,
dao je sjaj nebeski mliječni put,
Kao da je svezao srebreni luk,
sredinom tekuće vode,
Dvije kule izgledaju kao dvije kandže,
Jedna voda ispod njega,
druga iznad njega teče,
Kakvo je ovo čudo,
Most,
iznad njega voda,
ispod njega voda.

Ja sam oblikom kaplja, ali sadržinom more!
U meni je cijeli svijet, ja sam svijet
i njegova sadržina.
Utonuo sam u svjetlost pojave Božanstva,
Sunce je samo moja čestica,
ja sam Zehrin Enver,1
Stvor moga tijela opstoji s ljubavlju,
U meni se odrazuje sve,
ja sam općenitost i pojedinost!

U meni je suština svih 18.000 svjetova
Ja sam mikrokozmos iz kog je
potekao makrokozmos.
Ja sam čuvar poprišta ljubavi
i danas sam drugi Ešref!
Ja sam odraz Alijine tajne,
od svega sam viši ja!

Kad ugledah kosu svoje drage,koja je kao tulipan,
kako leprsa po njenom licu, pomislih:
Cudno,kao da je mjesec zastao medju mirisnim cvijecem.
Tvoji cuperci pali su preko lica sto je kao mladjak,
u mnogim uvojcima poput zmije
sto danju miruje skupljajuci snagu.
Od tvog lica lica,ruze i tulipan,zaista su ukrali
boju i miris,
i zato ih vezane za stap nose okolo kroz bazar.

“Na pucini svjetla” gori
Kao alem žiška mala;
Kad svemocni svemir stvori,
Ta je žiška zatreptala.

Kol’ko bura i orkana
Gasilo je svojim bijesom,
Pa još nije pomrcana,
Još se blista sjajnim krijesom.

Kad ajete iz Kur'âna o boju razjasni,

Onda rece vojnicima ovaj govor krasni:

»Vitezovi, pocujte me, da vam kažem jasno –

Na crnu ste zemlju došli, da pomrete casno.

Nit je ovaj svijet vjecan ni naklonost neba,

Il' gazija ili šehit svakom biti treba.

kad cemo još docekati 'vaki Bajram jedan?

Ovo je tren otkrica i svjedocenja

Ovo je tren spoznaje i rasvjetljenja

Ovo je tren pobožnosti i odricanja

Ovo je tren Jedinstva i stapanja

Ovo je tren duše i posmatranja

Ovo je tren zapanjenog shavacanja

. . .

Ovo je tren kad su okeani kapija

O Gospodaru, ti obiljem onog što proizilazi

iz imena Vedud

Učini me plamenom Jasnim uz

svjetlost Ljubavi

Da bih postao neko kome će se Ljepota ukazati

Ne trudi se kad već na svijetu

šaha Mevlane postoje vrata

Njegova izba mnogo je bolja no

carski dvori od suhoga zlata.

Careva kruna i carev prijesto, ašiče,

njemu njegov su naj.

A kruna kojom glava se diči njemu

je njegovo učenje znaj.

Kad u more dospije kaplja tad iščezne

Kaplja je doista voda, odvojena od vode.

Kad padne u vodu opet je voda.

I ašikova ljubav je kaplja mora Apsolutne Ljepote

Kad stigne do Voljenog nestane je.

Ako na svijeću leptir dođe, koji je u ljubavi za danom rob

Njegovo tijelo izgori i on sa svojim ljubljenim postane jedno.

Imam grijeha možda više već što ima kapi kiše,

Od stida sam pogo glavu, ne smijem je dići više!

Dok glas dođe o Dervišu, ne plaši se, sve je lahko

Po zasluzi i po grijehu nagrađen će biti svako!